Prema Zakonu o javnoj nabavi radi se o pisanom sporazumu između jednog ili više javnih naručitelja i – jednog ili više gospodarskih subjekata (poduzeća) čija je svrha utvrđivanja uvjeta pod kojima se dodjeljuju ugovori u određenom vremenskom razdoblju, posebno u pogledu cijene, i predviđenih količina, prema potrebi.
Na primjer, bolnica zna da će trebati infuzijske otopine i prekomplicirano je svakih nekoliko mjeseci raspisivati novo nadmetanje. Zato objavi nadmetanje sa naznakom da se radi o – okvirnom sporazumu, na neki duži period (najčešće 12 mjeseci, ali može i na duže) sa okvirnim potrebama robe za taj period.
Potpisuje ugovor sa odabranim ponuditeljem na to definirano vremensko razdoblje, sa cijenama koje je odabrani ponuditelj naznačio, te kroz to razdoblje nabavlja infuzijske otopine u više navrata, a prema svojim trenutnim potrebama.
Naručitelj ima sigurnu dugoročnu nabavu po poznatim cijenama, bez gomilanja robe u svojim skladištima, a ponuditelj dugoročno ima sigurnog kupca. Jedina opasnost za ponuditelja u vrijeme inflacije su fiksne cijene koje se dogovaraju na početku procesa nabave putem okvirnog sporazuma.
Ključne značajke okvirnog sporazuma
- Svrha: Služi za utvrđivanje uvjeta (prvenstveno cijena, a po potrebi i predviđenih količina) pod kojima će se sklapati konkretni ugovori tijekom određenog razdoblja (najčešće do 4 godine).
- Kako funkcionira: Naručitelj (npr. ministarstvo ili bolnica) unaprijed zna da će mu kroz duži vremenski period trebati određena roba ili usluga (npr. uredski materijal, gorivo ili IT usluge), ali ne zna točne tjedne ili mjesečne količine. Umjesto da svaki mjesec raspisuje novi natječaj, potpisuje se okvirni sporazum, a kasnije se po potrebi šalju pojedinačne narudžbenice ili ugovori s već definiranim cijenama.
